Prejaki, pa kaki!

07 studeni 2011

Kaže stari ili mladi svijet petak je dan za metak, ja ga hebem meni je bio za svršetak.
Zora međa motika na leđa govorili su onih dana kad se još motikom kopalo. Tako mi je i samom bilo sa pokojnom majkom u nadnicu i to kod pokojnog Rude. Nije bilo teško kopati jer je na kraju dugog dana pala večera kod stare Rudinice ništa specijalno pileći rižoto kojeg i nisam baš osobito volio. Ali u svakom zlu ima i dobra a to bijahu Rudinicine GUŽVARE ILI ORAH ILI MAK NJAMI NJAM.
Morao sam to veliko napisati nebi li vam se osjetila probudila i sjetili se nekih prošlih kolača. Nije da ih mama nije pravila je ali kod drugog je sve slađe.
Čak je i susjedova salata zelenija!
Ali to nije u ovoj priči, ovo je priča o svagdašnjem preseravanju kojeg ima na sve četiri strane svijeta. Čini mi se da što bolje sereš cijena ti raste. Na govnima je teško graditi to znaju svi oni koji su od silnog preseravanja završili ko sužnji koje mori glad to jest u Pržunima ili ti
Zatvorima. Samo je pitanje kad će govnara da sčepaju jer nitko se za govno nevoli držati, a ipak svi se druže sa seronjama.
Naime ovo je jedna storija o jednom govnetu koje je smrdilo i preko telefona toliko jako da mi je ogadio petak. Dan koji je najbolji u mom kalendaru u mom tijednu sve naj naj.
Poslao me dotični drek na montažu pumpe za motorno ulje u jedenu mehaničarsku radnju na drugom kraju grada udaljenu oko 40km od radnje.
Mislim si, super dan ko izmišljen odradim tu radnju i ugradim još jednu pumpu na drugom mjestu doma sam do 13h i kako možeš ići loše?
Ipak postoji Murphy-jev zakon u kom ako išta može ići loše ići će!
Upravo tako je bilo i u ovom slučaju. Dispečer mi dao krive spojnice odnosno spremio čovijek ono što mu je Seronja naredio jer je Drek išao vidjeti posao. Kako je on najveći seronja i najpametniji drek mi mala govna nismo mu ni do struka ali ipak kao malo govance usudio sam se pitati dali je to sve što mi treba za taj posao? Veli mi Dispečer zar ti sumnjaš u našeg generalnog menađera?
Ma ne da sumnjam nego nevjerujem mu ni kad se potpiše na istinu a ja gledam, ali to tek nakon svega što sam prošao sa njim.
Uza svu muku i traženje drugih fitinga po lokalnim željezarima nakon nekoliko sati ipak sam sve spojio sredio i uredio ali pumpa neće da pumpa ulje nego samo pušta zrak.
Pošaljem ja Dreku sliku sa mojom prstićem koji pokazuje na crijevo kroz koje bi trebalo teći ulje da je sve ok ali nije i tu kad popustiš šišti komprimirani zrak.
Veli seronja to je nemoguće!
Pa mislim se u sebi, jesi govnar to sam znao ali sad vidim da si glupi govnar a ti su još opasniji jer njihov šit šprica i do 5 tog kata.
Pametnom netreba puno sto riječi i šakom uglavu i sve mu je jasno ali ova usrana glava je mislila da sve zna i da nema nešto što se može naučiti barem ne tog dana.
Za čudo Preblažene Djevice Marije nisam ga sterau u Očin kao što inače bih jer nama malim govnima to je veliki merak.
Mirno sam odslušao pametno govnaranje po meni i najveću sasranu glupost koju mi je rekao da kažem gazdi mehaničarske radionice koja glasi: "RECI GAZDI DA TI NEZNAŠ ŠTO RADIŠ I DA ĆU ja DOĆI U PONEDJELJAK I SREDITI SVE"!

Proslijedim sve kako mi je suflirano ipak sam ja samo mali šitić, oprostim se i izvinem gazdi odem na ono drugo mjesto montiram pumpu bez ikakvih problema i dođem kući tek iza 17h.
Po najvećoj gužvi milioni vozila i svi bi da su još prekjuće bili kući i da je petak bio u ponedjeljak i da nisu ni morali ići raditi!
Sve to prošlo došao blaženi ponedjeljak današnji ni riječi ni spomena o svemu što je i kako je bilo u petak, šute svi šutim i ja ko ga jebe istina je i usrana istina i ja je volim!
Produžili mi taj ponedjeljak današnji na dužinu od 12 radnih sati pa ko reko nakon toliko sati imam pravo pitati kako je prošlo na poslu o kojem ja nisam znao ništa?
Veli mi drugi čovijek koji je išao popraviti moje malo govnarenje "IMAO SI TI POTPUNO PRAVO, SVE JE KAKO SI OPISAO I REKAO"!
Govori čovijek nisam ništa mogao napraviti jer treba promjeniti slavine i nekoliko drugih stvari o kojima si govorio velikom seronji ali pošto si ti mali govnar tvoja se ne čuje!

NARAVOUČENJE: MA ŠTO GOVORILI VELIKI SERATORI PROBAJTE DRUGAČIJE JER SVI ZNAMO NEŠTO DRUGO I DRUGAČIJE!

Kako sam se spičio!

02 studeni 2011

yesČovijeku draga hrana, piće ponekad i žene a svega toga nema bar ne kraj mene.
Naime pečalba ili ti zarađivanje krvavih para (dok netko veli lako je tebi). Bez lažne skromnosti meni i je lako jer ja to tako sebi organiziram.
Ali svega toga nebi bilo da je pera odlučio da neko drugi vodi kolo. Ebat ga tako je "role su role" a ja sam si kupio jedne i baš zato jer sam sam,
jer sam vazda gladan a žene bježe od mene jer se pročulo da ih vidim gole svojim radarskim pogledom.
Namučio se dok sam našao role koje mogu nositi čovijeka od150kg i sve one druge stvari da se zaštitiš od nedo bog pada ili ti kakve druge nevolje koja vazda vlada na kotačima.
Ohrabren malim brzinama a velikim željama odlučim poći na jednu stazu pored mora u predvečerje da spojim ugodno sa korisnim tj. sunčanu jogu i rolanje.
Prolazi svijet stazom na biciklima pješice smijulje se ko pisda u tjesnim gaćama a meni nije jako neugodno jerbo sam ti ja operiran od tih pogleda, usto nemaju oni vremena čekati dok ja opadnem.
Svidilo mi se rolanje na ravnom savladao sam čak i brzi okret umjesto polaganog kočenja. Velim ti ja sebi: "ŠTO TI TO DOBRO IDEEEE"!
Ljudska priroda, dobro je, a ja hoću još bolje! Zaputim se tako stazom vijugavom ali ubrdo pa ko rekoh sebi polako češ se spustiti i ako to bude uspješno još višlje i višlje češ ići.
Stoji svemogući onkraj mene ali ja niti ga vidim niti čujem kaoko se podsmjehuje!
Došao na četvrt brda pa onako ko skijaši kad se spuštaju sa Planike ili neke druge skakaonice polako prema dolje misleći ako budem morao pasti na tratinu ću sa silnim oklopima i zaštitama nemože boljeti.
Gle čuda prošao cijelu dionicu bez ijednog problema, krenulo me pomislih jer vjetar u leđa i bez ručne kočnice mora da se može i bolje.
Idemo na pola brda ovaj puta nemožemo faliti velim ja sebi u trečem licu sav ponosan i inokosan. Ajmeeeeeeeeeeee lipo li je rekao bi blaćanin a i samom mi je tako.
Cijeli sat na rolama noge drhću koljena se nedaju a srce piči i veli nema hrane nema žena ali ima rola udri brale pravac na vrh brda na sumit ponosan ko političari kad lažu a raja skandira!
Sam ja na vrhu potpuno ohrabren i bez publike jer već je mrakan a kad je mrakan narod bježi u kuće na smrdljivom zapadu jerbo se boje ovih na drogama i na alkoholi.
Možda su se i mene bojali mog rengenskog vida, mojih 150 kila i osjećaja kao da si našmrkan a ja ti šmrčem jedino kad sam prehlađen samo što to narod nezna a lijeno im pitati ili se boje da ne progovore jer onda se može otkriti koliko su glupavi.
Nisam ni sam puno bolji ali se uvijek učim jednom je jedan stari sudac rekao: "DA GLUPOST BOLI POLA BI GRADA VRIŠTALO"!
Kako dubokoumno, stotinu sam to puta ponovio ali se i upitao jeli to orginal ili je podvučena fraza neke dobre knjige.
Bilo kako god od momenta kad sam počeo kliziti prema dnu znao sam da ću pasti jer sam još u penjanju čuo glas opičit češ.
Zašto nikad neslušamo glasove? Dali je to zbog toga da nam se ne smiju ali tko ih može čuti pa oni su samo u našim glavama ne kao ona velika crvena svijetla kad prelaziš prugu bez brklje.
Svetla su gorila treptavo crveno, zvona zvonila ali odoh ja dragost i uzbuđenje se nepušta lako.
Prvi zavoj savladan drugi isto od uzmaha i brzine ali treća nije bila sreća nego bolno zaustavljanje svom težinom na desnu nogu trass
toliko je bolilo da me panika obuzela mrak, na podu, pobjeđen nitko se nije smijao čak ni svemogući mislim da se i on uplašio i zapitao?
Kako će taj do kola tko će mu pomoći?
I od trista drugih pitanja zaboravio reći: "JESAM TI JA REKAO"!
Dugme za paniku pritisnuto sve svijetli noga pulsira ko u crtanima kad te netko opizdi maljem.
Skidam opremu rukavice sve u žurbi kao da me netko čeka a smo da otkrijem jesam li išta polomio i hoću li moći do kola ili ću kao mirko i slavko puzajući nekih 500 metara do kola tamo je spas TELEFON za takvo što netko bi sigurno došao!
Trenutak istine oslanjanja na nogu JUHUUUUUUUUUUUUU ništa nije slomljeno ali boli jevote ko da te je netko letvom od 30 cm opizdio po desnoj strani desne noge!
Sve je dobro prošlo samo noga boli ludo nebih doktoru to košta a i reć će mi:"NISTE LI VI PRESTARI ZA ROLANJE"?
Ima li pravi odgovor na to? kad si prestar a kad si premlad ili je naša obzervacija sud koji djelimo i primamo?
Mislim da si star kad nemožeš hodati, taj sam dan bio star i ta me starost držala dva tijedna naravno pri kraju sa manjim intezitetom!
Postajem opet mlad i role mi se smješe iz ormara zovu me i kliću padni i napiši neku drugu priču. Creative Commons licenca
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima 2.5 Hrvatska.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.